Sunday, April 20, 2014

Prazni(čni) Novi Sad

Uskrs 2014. u Novom Sadu. Kako gradovi izgledaju drugačije kad nema ljudi - čini mi se kao da neke ulice tak sad primećujem.
Prazna ulica Laze Telečkog, za slučaj da niste znali kako to izgleda:


Ako je verovati Google Translate-u meggy na mađarskom znači višnja. Potrudila sam se da vam olakšam pamćenje toga - malo fotografisanja ispred lokala "Višnja", malo igranja u Illustratoru i voila!:


Trg a naročito Bazar su iznenađujuće prazni....i tihi! Ovo je neki drugačiji Novi Sad....



I neke radnje stigneš da zapaziš kao i detalje koje imaju:


A sada, pletilje, pitanje za vas: prepoznajete li mustru?

Ja sam je odmah prepoznala: Summit! Na veliko zadovoljstvo svih nas, mustra je besplatna, a meni je već podugo na pletačkom spisku. Jedinu mi prepreku prestavlja blokiranje koje je obavezno a za koje mi se nešto čini da neće ići tako jednostano...

Boja vunice je fenomenalna, a žena koja nosi je turistkinja i baš sam došla u iskušenje da je pitam da li je ona isplela :)))


Thursday, April 17, 2014

Uspomene nevidljivog

Kada sam prvi put došla na ideju da izbacim (kako bi rekao Rambo Amadeus) "radioaktivni izvor" iz kuće, iliti TV, nisam mnogo razmišljala kako bih to vreme nesedenja pred TV-om popunila. Sećam se da me je jedna koleginica pitala: "Ako ne gledaš TV znači da samo učiš?". Bila sam prilično zamišljena nad ovim pitanjem. Tačnije bila sam zamišljena nad njenom podelom vremena:
  1. na učenje, na koje se u to vreme uglavnom gledalo kao na obavezu 
  2. i na gledanje TV-a, što je verovatno predstavljalo sve ostalo, ili ŽIVOT.
Tužno i nemaštovito....

Ne, naravno da nisam razmišljala kako bih popunila to vreme rezervisano za gledanje "specijalno za nas, veliku narodnu masu, odabranih" televizijskih programa. Zašto bih kad mogu sve drugo da radim umesto toga!

Elem, priča ne ide pravcu odjavljivanja od radio-TV pretplate (iako sam to već uradila). Ide u sledećem pravcu: to odbacivanje TV-a me je u to vreme, između ostalog, okrenulo čitanju stripova. Konkretno Dilan Doga. Brat i ja smo redovno kod "polovnjaka" za jako male pare kupovali svaki novi/stari broj koji bi izašao. Pravo otkriće! Naročito zato što su to bila stara izdanja, stari Tiziano Sclavi koji je udahnuo život Dilan Dogu.

Jednu priču izdvajam: Uspomene nevidljivog. Izvol'te link. Ka celom stripu, da! Zašto ova priča? Zašto u svetu gde gledamo lepe, markantne ljude, predodređene ili odabrane da se u njih gleda i da budu uzor i vodilja svima nama, zavoleti toliko priču o nekom nebitnom i nevidljivom? Upravo zato! Jer ti ljudi postoje! Čudno zvuči, ali i ne!

Preko 7 milijardi ljudi. Treba se izdvojiti u toj košnici i prema tome postojati. Po ovozemaljskim merilima postojiš sa pojavom svog imena na TV-u, svoje slike na nekoj popularnoj fb stranici; podrazumeva se da radiš i da tvoj rad vredi ako neko (opet, medijski) bitan pročita tvoje ime ili ga napiše na (po mogućstvu kvalitetnijem) papiru....ili ako dobijes taj papir koji smatramo kvalitetnim (novac). Pričaju o vama u negativnom kontekstu? Odlično! Eto dokaza da vredite! Eto i dokaza da postojite!

Ipak...

«Uvek sam verovao da čovek može živeti samo ako neko drugi veruje u njega.»

Ne možete sebi dovoljno ponoviti ovu rečenicu, koja je ujedno i poruka ovog stripa. A ne možete ni mnogo vremena potrošiti za nabrajanje svih onih koji veruju u vas. I ne treba, i jedan je dovoljan ako zaista veruje!

'The one person who he thought didn't matter at all was the one person who mattered the most.'  

Sunday, April 13, 2014

Suknjenče

Da šijem ne znam, odmah da kažem. Mami sam znala da pomažem oko šivenja ali ja sama nikad nisam naučila.

Srećom po moj styling, u svom bližem okruženju imam veoma vešte i vredne ljude kojima ova veština nije strana, čak šta više! BensedinArt je jedna od njih i ponudila mi se da mi sašije suknju. Zauzvrat sam morala bar da ispoziram u ovom preslatkom odevnom komadu!





Čak i torbica kao dodatak!

 Stvarno je majstor! Ja prezadovoljna!


Monday, April 7, 2014

Riznica

Znate osećaj kad ostavite neki odevni predmet sa strane, nađete ga ponovo nakon dužeg vremena i oduševite se kao kada ste ga prvi put kupili?
E pa zamislite da ste na taj predmet skroz zaboravili i da ga je vaša mama pronašla i uredno složila. Sad zamislite da to uopšte nije odevni predmet nego crteži iz nekih trenutaka u prošlosti koji za vas imaju veću vrednost nego da ste sve te trenutke uredno fotografisali. E to je riznica i na to sam naišla tokom prošlonedeljne posete mami i tati!

Nije hronološki sređeno ali se odlično sećam koji sam radila u osnovnoj, srednjoj a koji tokom studiranja...ovde su samo prva četiri iz osnovne škole, 6. ili 7. razred :










U srednjoš školi sam crtala uglavnom neke odevne kombinacije i portrete. Sveske i sveske su potrošene na to:


A onda je došao red na studiranje i trebalo je učiti. Teže sam nalazila prostor za crtanje a još teže one koji će mi pozirati. Uglavno sam u nekim pauzicama znala da skiciram neki portret ali i to je trebalo improvizovati. Najbliži mi je bio brat, a i znao je da nepomično uči dug vremenski period. (Ujedno ovde vidite preteču photoshopa)



zatim ja:

neki vrlo mirni profesori:


A kad ništa od toga ne mogu, onda nasumični likovi iz glave ili okruženja:





Kad sam rekla da me ovi crteži bolje vrate u period iz kog potiču nego fotografija, imala sam ovaj crtež na pameti:
To je godina kada smo moj brat i ja došli u Novi Sad. Kišan i jako dosadan dan a naš jedini pogled napolje je bio prozorčić na krovu...na Hilandarsku ulicu br. 1 :)

Deo radova sam izgubila a deo je "zarobljen" u knjigama i sveskama iz kojih sam učila (da, ja sam jedna od onih koji sami rade svoje ilustracije a naročito za jednolične udžbenike iz ekonomije), ali se uvek obradujem kada na neki novi/stari crtež naiđem.

Sunday, April 6, 2014

Drugi deo

Mama und papa:


Osim tople ( i radne) dobrodošlice od strane mame i tate bilo je i drugih koji su me se uželeli:

Zlatni retriver Azra je umiljatija od bilo koje mačke. Dobrodušnije stvorenje ćete teško naći i među njenom vrstom, a među ljudima već nikako.











Spot, crni mačak iz pakla :) Ne pokazuje previše emocija, osim kada je ljubomora u pitanju a iritira ga Azrino poslušno i veselo ponašanje. Tu je radi uroka a i zato što misli da mi ne možemo bez njega. I on je umiljat ali kad želi.


Ujka Velizarov pas Leo. On je rase pulin, pas čobanin u fazi školovanja za ovaj zanat. Za sada zna samo da skače pred fotoaparat i jurca unaokolo.




U istom domaćinstvu su i neki raspoloženi za fotografisanje i vrlo vešti u "komuniciranju" sa fotoaparatom. Definitivno ne veruju da fotoaparat krade dušu ali veruju da je to nešto što vredi gricnuti, što se za malo i desilo.





Sa druge strane ima i stidljivih članova:


Saturday, April 5, 2014

Prvi deo

Malo otputovala u južne krajeve. Putovanje dugo, mučno ali mi i ne padne tako teško jer me po dolasku sačeka mamina sarma a onda i kvalitetan san.

Pogled na selo Beoci blizu Raške:



Pogled na Kopaonik - sneg se još beli a u selima niže već uveliko kreće cvetanje:



Pogled na Rašku u izmaglici: na oko 400m nadmorske visine praktično je u rupi okružena okolnim brdima: